Sindromi prenaprezanja (Overuse syndroms)

prenaprezanje

Pripremio: dr Nikola Mihajlović

Sindromi prenazprezanja su česti bolni sindromi koji prema nekim podacima čine čak 60% svih bolesti u populaciji. Zbog njihove učestalosti s jedne, te nepravovremenog otkrivanja, pa čak i zanemarivanja, s druge strane, navedeni sidnromi mogu dovesti do narusavanja kvaliteta života oboljele osobe. Sindromi prenaprezanja predstvaljaju veliki medicinski problem sportista kako profesionalnih tako i rekreativnih kao i pojedinaca određenih zanimanja u kojima zbog prekomjernog inteziteta rada, učestalog ponavljanja određenih pokreta i neadekvatnih uslova rada (hirurzi, moleri, automehanicari i dr) dolazi do pojave sindroma prenaprezanja. U osnovi su mikrotaumatksa ostecenja određenog sistema za kretanje (kostiju, zglobova, mišića, hrskavice), koja dovode do upalnog procesa koji će, ukoliko to liječenjem i pravovremenim tretamnom ne spriječi, preći u hronični upalni proces.

Sindromi prenaprezanja nastaju kao rezultat djelovanja brojnih unutrašnjih i vanjskih faktora. Od unutrašnjih predisponirajućih faktora najznacajniji su anatomski i biomehanički faktori kao što su anomalije donjih ekstremiteta sa varus (O) ili valgus (X) deformacijom koljena, deformacije stopala, razlike u duzini nogu i sl .

Vanjski predisponirajući faktori su najčešće greške prilikom planiranja treninga, neadekvatna promjena inteziteta treninga,radno okruženje.

Simptomi se uglavnom javljaju u ramenima, rukama i šakama, laktu i skočnom zglobu. Rani simptomi uključuju: mišićni nemir, bolovi, vrućina ili hladnoća, stezanje i grčenje mišića, ukočenost i bockanje. Simptomi mogu biti povezani sa umoromglavoboljama, anksioznošću i gubitkom koncentracije.

Veoma je teško dijagnostikovati sindrom prenaprezanja. Kad se indetifikuje da se radi o sindromu prenaprezanja, sprovodi se fizikalna terapija, odmor od aktivnosti, promjena radnih navika. Vrlo je važno napomenuti značaj prevencije. Prevencija bi trebala da se sastoji od adekvatnog odmora, upravljanja stresnim situacijama, pravilno držanje tijela , uravnotežena prehrana, izbjegavati pušenje i sl .

Prvi korak u lječenju započinjemo metodom RICE (odmor, led, kompresija i elevacija) uz upotrebu analgetika .

Kineziterapija

Kinezi terapijom proučava i primjenjuje pokret kao terapijsko sredstvo. Nespecifičan je oblik terapije jer se može primjeniti kod različitih oboljenja i povreda kojima je zajedničko oštećenje funkcije lokomotornog sistema. Cilj je je maksiamlno moguć oporavak ili uspostavljanje funkcije lokomotornog aparata uz primjenu vježbi koje mogu biti pasivne, aktivno – potpomognute i aktivne protiv otpora.

Liječenje prenaprezanja se može nastaviti i primjenom elektroterapije, magnetoterapije, terapije laserom i terapijom ultrazvukom.

Metode elektroterapije

Transkutana električna stimulacija (TENS)

Efikasno suprimira bol, koristi se kod svih stanja akutnog, subakutnog, hroničnog, posebno neurogenog bola, a može se primjeniti i u terminalnom stadijumu kancera.

Interferentne struje

Ove struje su oblik srednjefrekventnih struja koje se najčešće koriste. Imaju analgetski efekat, povećavaju nadražljivost motornih nerava, djeluju nadražajno na motorne  nerve i mišiće, a u koži i mišićima dovode do hiperemije. Imaju spazmolitičko i simpatikolitičko djelovanje, ubrzavaju regenerativne procese .

Terapija ultrazvukom

Podrazumijeva primjenu zvucnih talasa od 16 kHz i više treptaja u sekundi, koji pripadaju podrucju UZ. Jedino dokazano djelovanje je povećanje elastičnosti mekih tkiva. Za primjenu je potreban kontaktni medij (parafin, vazelin, lanolin) između membrane ultrazvučne glave i kože, zbog refleksije. Indikacije mogu biti povrede mekih tkiva, povrede zglobnih čahura, reumatska degenerativna oboljenja i dr.

Magnetoterapija

To je primjena konstantnog i promjeljivog magnetskog polja niske frekvencije. Za liječenje se koristi impulsno polje frekvencije od 1 do 50 Hz, najviše 100 Hz. Pripisuje mu se i antiinflamatorno, aniedematozno dejstvo, kao i efekatna regeneracija tkiva – kod preloma na stvaranja kalusa, zarastanje rana i ulkusa razne geneze.

Sve navedene terapije primjenjuju se veoma uspješno u ZTC-u „Banja Vrućica.