Osnovne dijetalne ishrane

trik_7-1

Pripremila: Ljiljana Tešić, nutricionista

Materije koje su neophodne za razvoj organizma i za održavanje zdravlja, su materije koje se nalaze u hrani. Osnovne hranjive materije su proteini, masti i ugljeni hidrati, zatim vitamini, minerali, aminokiseline iz proteina. Ove materije bi trebalo obezbediti iz različitih namirnica jer ne postoji nijedna koja sadrži sve neophodne sastojke u odgovarajućoj količini. Neophodno je postići ravnotežu između potrebe organizma i unosa hrane da bi organizam bio zdrav. Potrebno je voditi računa o raznovrsnosti ishrane i njenoj energetskoj vrednosti, čime se izbjegava i pojava gojaznosti.

Vodič pravilne ishrane  je “Piramida ishrane” i modifikovana “Moja piramida”, koje prikazuju grupe namirnica i njihove odnose u svakodnevnoj izbalansiranoj ishrani.

Piramidu čine 6 kategorija namirnica koje bi u ishrani trebalo da budu zastupljene svakog dana! A to su:

  1. žitarice (hljeb od žitarica sa cijelim zrnom, proja, žitarice za doručak, testenina ili riža);
  2. povrće (svježe ili kuvano, tamnozeleno lisnato povrće, crveno i narandžasto povrće);
  3. voće (svakodnevno 2-3 porcije različitog sezonskog voća);
  4. ulja i masti (uglavnom iz ribe, koštunjavih plodova i biljna ulja, važno je ograničiti upotrebu zasićenih masnih kiselina, kao što je svinjsko meso);
  5. mlijeko i mliječni proizvodi (sa smanjenim procentom masti i sa manje laktoze);
  6. najvažnije meso i mahunarke (niskomasno meso, riba – losos, haringa ili pastrmka).

Ove namirnice su poredane u 4 nivoa u piramidi, od najšire baze pa do vrha u odnosu na potrebu organizma i količinu unosa (koja nije tačno ograničena).

  1. Osnovu piramide čine žitarice, koje je potrebno uzimati više puta dnevno i one predstavljaju najveći dio dnevnog unosa hrane.
  2. Drugi nivo čine voćepovrće jer su bogati vitaminima, mineralima, dijetnim vlaknima i antioksidanskima.
  3. U ovom nivou su dve grupe namirnica, uglavnom životinjskog porijekla, koje obezbjeđuju belančevine i minerale prvenstveno kacijum. To su mlijekomliječni proizvodimesoribajaja i druge namirnice koje su izvor proteina.
  4. Vrh piramide je rezervisan za masti, ulja i slatkiše, namirnice koje su dobar izvor energije i sadrže vrlo malo drugih hranjivih materija i njihov unos je ograničen na najmanji dio dnevnog obroka.

Ove osnove ishrane se dalje prilagođavaju podneblju, profesionalnoj aktivnosti pojedinca i oboljenjima, jer su dio nemedikamentnog liječenja.

Ljudi obolijevaju od raznih bolesti koje su posljedica nepravilne ishrane. Često su to bolesti “dobrog života”, npr. gojaznost i bolesti koje je prate kao što su visok krvni pritisak, bolesti srca i krvnih sudova, šećerna bolest, bolest stomaka, jetre i žuča itd.Nastale bolesti se liječe lijekovima i dijetalnom ishranom. Dijetalna ishrana se planira i mora biti prilagođena pojedinim vrstama i stepenu oboljenja, ali i navikama i željama bolesnika. Ona predstavlja način ishrane u liječenju različitih bolesti i drugih poremećaja zdravlja, nastaje izmenom i prilagođavanjem osnovne ishrane aktuelnim potrebama bolesnika u terapijske svrhe. Ovaj način ishrane se sprovodi u cilju poboljšanja nutritivnog statusa, samanjenja opterećenje oboljelog organa, koriguje nutritivni nedostatak, optimizuje tjelesnu masu, eliminiše sastojke koji izazivaju alergijske reakcije.

Najpoznatiji pojmovi u dijetalnoj ishrani su:

  • opšta dijeta(sadrži osnovne hranjive namirnice bez posebnih dodataka),
  • čajna dijeta(obezbeđuje unos tečnosti, uz dvopek, kuvana jaja, jabuke, keks, pirinač i voćne sokove, namirnice koje  ne irititaju probavni sistem) i
  • tečna dijeta(sadrži supe, kompot i osvežavajuće napitke).

Najčešće dijete koje se primjenjuju su:

  • dijeta kod oboljenja želuca, ishrana se bazira na: sluzavim čorbama, kašasoj hrani, kuvanoj ribi, telećem mesu, kuvanom voću;
  • dijeta kod oboljenja bubrega, hrana je po pravilu neslana, bogata sokovima, kompotima od voća i ugljenohidratima, ako nema drugih smetnji;
  • dijeta kod oboljenja srca, ograničen unos tečnosti, a hrana sa dosta ugljenih hidrata i bjelančevina, bez masti, začina i soli;
  • dijeta kod oboljenja tankog i debelog creva, ishrana je  zasnovana na čaju, pireu od jabuka, riže ili soje, sluzavim čorbama, dvopeku ili keksu;
  • dijeta kod šećerne bolesti, ishrana je sa smanjenim unosom ugljenih hidrata, masti, jako začinjene hrane i soli;
  • dijeta kod febrilnih stanja, se bazira na dosta mlijeka, čaja, kiselog mlijeka, jogurta, kompota i voćnim sokovima;
  • dijeta kod bolesti jetre, izbegavati hranu bogatu proteinima i mastima, začinjenu i konzervisanu hranu;
  • dijeta kod bolesti i nakon operacija žučne kese, sadrži hranu koja nije bogata mastima i biljnim vlaknima.

Prilikom primjene dijete u ishrani potrebno je uvijek voditi računa o tome da se organizam ne smije suviše dugo lišavati pojedinih hranjivih supstanci. Zato svako ko se duže vremena podvrgava dijeti treba biti pod kontrolom.